Skoro svi ljudi, koji se ne bave profesionalno javnim nastupom, imaju problem sa poštapalicama. Mogli bismo slobodno reći da u vreme opšte nebrige o kulturi govora vlada prava epidemija poštapalica. Dobar govornik se prilikom izlaganja trudi da upotrebljava što manje takozvanih redundantnih (nepotrebnih) reči, jer na taj način iskazuje svoje misli i ideje na koncizan, razložan način.
Poštapalice su prvi pokazatelj nedovoljne pismenosti. Možete da budete vrhunski stručnjaci u svom poslu, ali poštapalice će vas, bar u izvesnoj meri, diskreditovati. Niko nikada nije rekao za govornika koji se lepo izražava da mu to smeta. S druge strane, koliko puta nam se desilo da gubimo fokus dok slušamo one koji uporno „prljaju“ svoje obraćanje viškovima. Sve što otežava razumevanje treba eliminisati.
Koje to poštapalice najčešće koristimo, koje je njihovo značenje i kako se boriti protiv poštapalica u srpskom jeziku bile su teme koje su u sklopu Obogaćenog jednosmenskog rada (nastavnica koja je realizovala aktivnost je Danijela Brđović) navele učenike da se bliže upuste u imenovane problematike i sažmu svoja viđenja i proučavanja u vidu rada koji će, možda nekada nekome koristiti jer ni oni sami nisu spremni da se svojih poštapalica odreknu.